Nakon 18 godina na PC-u prelazim na PlayStation (za i protiv)
Punih 18 godina igre igram isključivo na računaru, i odlučio sam da pređem na PlayStation (5). U ovom članku ću pokušati da odgovorim na pitanja koja možda imaju i drugi PC gamer-i koji bi možda želeli da pređu na PlayStation ali se dvoume.
- Zašto sam se odlučio da pređem na konzolu
- Zašto baš PS5
- Da li je prelazak na kontroler bio težak
- Šta mi se više sviđa kod PS-a, a šta kod PC-a
- Šta je isplativije
- Kako kupiti igre i sl. iz Srbije bez kartice
- itd..
VAŽNO: članak nije sponzorisan, konzolu sam kupio od svojih para. Neću preporučiti nijedu konkretnu prodavnicu za kupovinu konzole, kupite gde god želite. Sve što pišem je lično moje mišljenje i iskustvo.
Moji prvi dani gaming-a
Moj prvi susret sa video igricama nije bio na računaru nego na konzoli zapravo, i to je bilo početkom 2000-ih godina. To je bila neka kineska kopija koju su tada svi igrali u mom okruženju, i pošto je više nemam jedva sam uspeo na netu da nađem sliku. Radilo se o konzoli „Gold Leopard King GLK-2001„.
Tako da mi je prvi susret sa igrama bio preko kontrolera (među narodom poznat kao džojstik), ali sam kasnije prešao na računar pa samim tim i na tastaturu+miš.
Kontroler sam savladao odmah prvog dana jer se pre toga nisam navikao ni na šta drugo pa nisam morao da se prilagođavam. Sećam se da mi je kontroler bio nekako prirodan i nisam imao problema da ga koristim. Zanimljivo je to da iako je ova GLK-2001 konzola imala tastaturu, sem tog sivog ketridža iz kutije nisam našao ni na jednu igru koja je zahtevala korišćenje tastature.
Kada sam dobio svoj prvi PC morao sam da se naviknem i na miša. Među prvim igricama sam imao i neke pucačine gde je korišćenje miša bilo pravo olakšanje.
I tako sam ostao na PC-u narednih 18 godina, nisam prišao nijednoj konzoli niti uzeo kontroler u ruke.
Prelazak na konzolu posle 18 godina
Sve to vreme nisam imao potrebe da pređem ni na jednu konzolu jer je izbor igara na PC-u bio ogroman i 99% mojih poznanika je igralo igre na PC-u.
Isto tako navikao sam se na tastaturu i miša toliko da nisam želeo da se navikavam ponovo na kontroler.
S vremena na vreme sam morao da dodam nove komponente u računar kako bi podržao novije naslove. Ipak, nikada nisam uspevao da ubacim komponente koje bi podržale najnovije naslove (ipak mi igre nikada nisu bile toliki prioritet u životu).
I sve je to tako išlo punih 18 godina kada sam rešio da se vratim na konzolu. PC gaming je prestao da mi se sviđa, tj. počelo je mnogo toga da me nervira, a usput sam posmatrao tržište konzola.
Sve više i više sam počeo da uviđam kako mi prednosti koje pružaju konzole više odgovaraju nego PC, a sa druge strane mi ne smetaju mane koje dolaze sa konzolama.
Odlučio sam se da kupim konzolu, ali je bilo pitanje – koju?
Koju konzolu izabrati?
Konzole koje sam odbacio (i zašto)
Xbox sam odmah odbacio jer mi se ne sviđa kontroler niti njihove „ekskluzivne“ igre koje su svakako dostupne i na PC-u. Isto mi se ne dopada vest o tome da će Microsoft verovatno ukinuti konzole u smislu hardvera i ići više ka Cloud-u.
Odbacio sam i Nintendo Switch jer nemaju igre koje bih ja igrao. I sama kompanija ima dosta loš odnos sa svojim korisnicima (pogotovo jer tuže redom sve koji se bore za očuvanje retro igara) pa ne bih da finansiram takvu kompaniju. I format mi se ne dopada: sve te komponente smeštene u tako malo kućište.
Steam Deck (i slične) sam odbacio jer mi se takođe ne dopada format konzole, više sam želeo stacionarnu jaku mašinu koju mogu da postavim i ne mislim na nju. Prenosivost mi nije ni najmanje bitna stavka, čak mi je negativna stavka. Steam Deck koristi Linux u pozadini pa nisu ni sve igre skroz kompatibilne, ali je lista podržanih igara na zaista zavidnom nivou – o čemu sam pisao u ovom članku.
Naravno, ne moram ni da spominjem da igranje na telefonu nisam ni uzimao u razmatranje.
Odluka je pala na PlayStation
Konzolu sam kupio pre svega par meseci pa sve ovo pišem iz ugla početnika. Tako da postoji mogućnost da sam u vezi sa nečim pogrešio jer prosto još uvek učim. Ako nađete tako nešto u članku, molim da mi skrenete pažnju u komentarima. Ja ću svakako ažurirati ono što budem vremenom naučio.
U obzir sam uzeo sve konzole, čak i handheld, pre donošenja odluke. Svaku konzolu, kao i kompanije koje stoje iza njih, sam dobro izučio.
PlayStation 1 sam i imao prilike kao mali da igram kada odem kod nekoga tako da sam bio donekle upoznat.
Pored toga, kontroler od GLK-2001 je dosta slučan kontroleru od PlayStation-a (slika iznad). Tako da sam verovao da će mi se „osećaj“ vratiti.
Ali, najveći plus je što na PlayStation mogu da aktiviram dopune i PS Plus bez potrebe da koristim VPN i da imam kreditnu karticu. To nije slučaj sa npr. Nintendo i Xbox gde moram da koristim VPN i dodam kreditnu karticu iz države na koju sam podesio nalog (jer Srbije naravno nema), a karticu iz druge države namam. Više o tome u zasebnom pasusu ispod.
PlayStation 4 sam kratko razmatrao i ubrzo odustao. PlayStation 5 je trenutno aktuelna konzola i verujem da će biti relevantna i kada izađe PlayStation 6, a trenutno je i cena skroz ok. Tako da je odluka pala na PS5.
Koju PS5 varijaciju uzeti: Digital, Disc, Pro?
PlayStation 5 Pro sam odmah odbacio jer za moje potrebe nije vredna tih para, pogotovo jer sam početnik.
Da li onda uzeti „Digital“ ili „Disc“? Moj odgovor – Digital.
Nekada je važilo pravilo da kada igru imaš na CD-u onda proizvođač konzole ne može da ti je „ukine“. To više nije slučaj jer sada i kada igru kupiš na CD-u moraš da imaš konekciju ka PSN servisu da je aktiviraš (koliko sam ja shvatio po komentarima na netu). Ako ništa drugo, igra traži da se preuzme inicijalni patch da bi mogla da se igra, pa je opet potrebna konekcija ka PSN servisu. Čisto sumnjam da će CD-i moći da se koriste bez PSN servisa kada konzola postane obsolite, pa se gubi smisao imati igru na CD-u.
Isto tako sam gledao sa finansijske strane: pored toga što konzola sa CD čitačem košta 60-ak evra više, takođe i same igre koštaju više. Primera radi, u PS Store na sniženju jednu igru sam kupio za 10 dolara, dok je kod nas u radnjama koštala 9.999 RSD na CD-u. Čak je i puna cene igre u PS Store bila niža – 60 dolara. Nisam našao nijednu igru kod nas na CD-u da je jeftinija nego u PS Store.
Što se polovnih igara tiče, nailazio sam samo za PS4, dok sam za PS5 našao možda 3-4 i to po dosta visokim cenama. Tako da ideja „kupi na CD-u, igraj pa prodaj“ ne važi, barem ne u ovom trenutku. Siguran sam da će svi pokušati da se otarase PS5 CD-ova kada izađe PS6, ali tada mi više neće trebati. Ovo je samo moje mišljenje na osnovu toga kako inače tržište polovnih stvari funkcioniše generalno, ali nisam upućen toliko u ovo konkretno tržište pa se ograđujem unapred.
Tako da, zabog svega navedenog najviše smisla mi je imalo da uzmem Digital varijantu. Jedino oni koji baš žele da prave kolekciju CD-ova ima smisla da izaberu CD varijantu konzole, ali ja nisam jedan od takvih.
PlayStation je bolji od PC-a zbog:
Jednostavnost
PS je veoma lako postaviti iz kutije i početi igranje nego PC. Meni je trebalo nekih 20 minuta da konzolu postavim i počnem da igram (ako izuzmem vreme za skidanje igre).
Izvadio sam je iz kutije, povezao 2 kabla, povezao kontroler, ispratio korake na ekranu i to je to. Dok je setup trajao, mogao sam da odmah stavim igru da se skida pa je bila skoro spremna kada se sve završilo.
Da sam kupio PC, trebalo bi mi minimum pola dana (i to samo zato što se razumem u računare) od raspakivanja do ulaska u igru.
Ok, jasno je da se pri prvom povezivanju može uštedeti dosta vremena, ali to je jednokratno. Šta kasnije?
Svaki put kada želim da odigram neku igru na PS-u, dovoljno je da stisnem „PS“ taster na kontroleru i za 30 sekundi sam u igri. Ako je konzola u „Sleep“ modu tokom noći, ažuriraće sve što treba tako da ne moram ni sa ažuriranjima da se bavim, a i brže će se pokrenuti. Dakle, i pri svakom pokretanju igre se uštedi na vremenu.
Prebacivanje između igara je veoma prosto i brzo, samo stisnem „PS“ taster i uđem u drugu igru sa spiska. Jedno 10x je brže nego na PC-u.
Sve je daleko jednostavnije nego na PC-u, i oduzima znatno manje vremena šta god da uradim. Sve to je i očekivano jer je ipak to konzola kreirana samo za igre, dok je PC višenamenski uređaj.
Ne moram da nadograđujem komponente
Jedan od glavnih razloga za prelazak na PS je upravo ovo. Svakih par meseci se pojavljuje nova igra koja zahteva sve jače komponente, a te komponente postaju sve skuplje i skuplje. I to nije samo zamena grafičke, ne, potrebno je menjati i ploču da podržava tu grafičku, pa i napajanje, a onda mora i nov procesor, pa više RAM-a… i tako u nedogled.
Dok recimo na PS-u kada izađe ista igra ona zahteva samo – „PlayStation 5“. Ne moram da mislim da li će mi grafička podržati igru, kako da podesim opcije, kako da podesim drajvere, da li ću uopšte moći da podesim 4K i HDR… itd.
Istina je da na PC-u teoretski mogu postići više frejmova (ako platim 2000 evra za grafičku), i nekada sam samo to gledao, ali sada mi to apsolutno nije ni najmanje bitno. Svakako, kao što sam već napisao, ne planiram da igram pucačine pa mi FPS nije bitan, već mi je mnogo bitnija grafika.
Nema više stresa oko svega ovoga, prosto znam da će igra izgledati super i raditi bez „seckanja“ i ne moram ništa da podešavam da bih to postigao.
Nekada je i bilo zanimljivo nadograđivati sistem, redovno sam menjao komponente i pratio tržište, ali više ne. Delovi u Srbiji su daleko skuplji nego u EU i USA, a plate daleko manje, standard sve niži i niži, pa je prosto neisplativo imati gaming računar.
TV i surround sistem
Budući da imam dobar TV i surround sistem, šteta da ih ne iskoristim i za gaming. Nije mi baš lako da povežem TV na PC zbog rasporeda u prostoriji, pa je konzola bila idealno rešenje.
PS5 nudi zaista dosta video opcija kao što su HDR, 4K rezolucija i VRR. Što se zvuka tiče, podržava svašta: TV zvučnike, soundbar, Dolby Atmost, Dolby Digital, direct, DTS, 3D audio…
Za one koji imaju slušalice, tu je 3D sound koji možete kalibirsati prema svojim potrebama i sluhu za najbolje iskustvo.
Ako imate dobar media centar u sobi, konzola je pun pogodak.
Jednostavan Remote Play
Namestiti igranje igara na daljinu je prava nauka na PC-u čak i za mene. Ne zato što ne znam, već zato što ne postoji univerzalno rešenje koje radi sa svim grafičkim karticama i klijentima, a i kada namestiš napokon – to prestane da radi sa prvim ažuriranjem. Tu je i činjenica da moram držati računar uključenim da bih mogao da iniciram igranje sa daljine, što nije uvek pogodno.
Sa druge strane, podesiti i koristiti Remote Play na PS-u je neverovatno prosto.
Dovoljno je instalirati aplikaciju na telefonu (ili nekom drugom uređaju) i u konzoli omogućiti Remote Play – kraj! Da, toliko je prosto.
Čak i kada je konzola u Sleep modu, može se pokrenuti Remote Play sa daljine, a TV se neće uključiti (veliki plus). Kada se završi sesija, konzola opet ide u Sleep mode do sledećeg igranja.
Sve prosto radi iz prve i bez ikakvih problema, nema potrebe išta podešavati, sve se može povezati za 5 minuta. Pravo olakšanje.
Optimizacija igara
Kada se neka igra pojavi na PS-u ona radi kako je i namenjena da radi, recimo u 4K HDR na min 60 FPS. Prosto se instalira i to je to, može da se igra.
Međutim, kada je portuju na PC (posle nekoliko meseci) uglavnom ne radi kako treba u smislu da nije moguće dosegnuti 60 FPS na 4K. Isto se javlja dosta bagova pa igra crash-uje, pa je potrebno ažurirati drajvere, i možda uraditi još koji tweak da bi igra bila koliko-toliko stabilna.
I onda se postavlja pitanje: da li sam spreman da potrošim više sati na podešavanje igre i grafike? Nisam, više ne.
Ovo važi za igre koje su fokusirane primarno na konzole, dok im je PC u drugom planu. I ovo iznosim na osnovu mog limitiranog dosadašnjeg iskustva kao i na osnovu komentara na netu.
Isplativost (?)
Ja sam svoju konzolu uspeo da nađem dosta jeftinije sad za zimske praznike (novembar 2024.) na sniženju pa utisak prenosim na osnovu te cene.
Nisam baš računao u evro, ali mnogi kažu da je po frejmu i pikselu jeftinije imati konzolu nego gaming PC, a i meni se otprilike čini da je tako.
Sve igre koje izađu tokom životnog veka PS konzole (~6 godina) će raditi na toj konzoli i ne moram da dokupljujem nikakav noviji hardver.
Dok bih tokom istog tog perioda u PC-u sigurno morao da nadogradim makar grafičku karticu (a sa njom i napajanje i možda RAM) ako želim da igram sve te iste igre na istim podešavanjima kao na PS-u.
Možda može da se sklopi gaming PC da parira PS-u po ceni i kvalitetu slike, ali samo u Americi gde su cene komponenti znatno niže nego u Srbiji.
Ali sa druge strane, igre ispadnu skuplje na PS-u jer za PC se mogu naći dosta dobra sniženja. Ali opet sa treće strane tu je PS Plus Extra koji otključava gomilu igara za igranje besplatno.
Sve u svemu, možemo ući duboko u temu i detalje, teško je reći šta je isplativije na duže staze. Ali, eto teme za razmišljanje.
PC je bolji od PlayStation-a zbog:
Sniženja
Da, igre za PC mogu da se nađu dosta jeftino na sniženjima koja su takođe dosta česta. Ovo nisam primetio da je slučaj kod PlayStation-a. Video sam da i oni prave sezonska sniženja (kao i npr. Steam), ali su znatno „slabija“. Ipak, ja sam uspeo da ugrabim nekoliko igara i uštedim podosta na zimskom sniženju.
Multiplayer je besplatan
Najveće razočarenje mi je bilo kada sam video da se online igranje plaća na konzolama, pa tako i na PS-u, dok se na PC-u podrazumeva da je besplatno.
Konkretno na PS-u Multiplayer dolazi u vidu pretplate koja se zove „PS Plus“ i postoji više paketa. Ipak, i onaj najmanji je dovoljan da bi se igralo online, a veći paketi samo donose još više sadržaja.
Bilo kako bilo, smatram da bi Multiplayer trebao biti besplatan za sve. Nekako mi je logično da ako kupim igru koja nudi Multiplayer, da mogu da igram taj sadržaj za dat novac, umesto da doplaćujem još. Šta sam onda ja zapravo kupio ako ne mogu da igram igru kako je pravljena da se igra?
Ipak, znao sam za ovo i pre kupovine konzole i ne predstavlja mi problem jer sam svakako odustao on online igranja zbog sve većeg broja toksičnih igrača. I na PC-u sam shvatio da više ne igram Multiplayer igre iz tog razloga pa mi nije bilo teško da pređem na konzolu gde nemam Multiplayer.
Čak mi je konzola donela nešto još bolje: local co-op na velikom TV-u iz udobnosti garniture. Nema više stresa i toksičnih igrača, već samo čista zabava sa najbližima.
To je to što se tiče prednosi PC-a u odnosu na PS, barem za mene i u ovom trenutku.
Kupovina sadržaja za PlayStation iz Srbije
Upozorenje: pazite da vam neko ne proda PSN nalog umesto kôda jer ćete ostati bez tog naloga u nekom trenutku. Uvek kupujte samo kodove koje možete vi lično da aktivirate na svoj lični nalog – ništa drugo. Takođe, nipošto nemojte kupovati od fizičkih lica, uvek kupujte od registrovane firme. Ovde možete saznati Kako prepoznati nelegalne online prodavnice.
Ova sekcija je trebala da bude pod-stavka kao „mana“ PS-a u odnosu na PC, ali sam je izdvojio jer i nije toliko „mana“ kada se „uhodate“.
Elem, pošto PSN servis nije zvanično dostupan u Srbiji, igre i PS Plus se mogu kupiti iz PS Store-a samo preko Wallet dopuna.
Ipak, prednost PS-a u odnosu na druge konzole je što nije potrebno koristiti VPN niti imati kreditnu karticu.
Potrebno je samo pri kreiranju PSN naloga (vidi kako) izabrati neku popularnu državu (npr. USA, UK, CRO, HU) i kupiti Wallet dopunu za taj isti region.
Kada dopunite svoj PSN nalog sa tom dopunom (nešto kao kredit za telefon) možete kupiti bilo šta iz PS Store u dva klika – čak i iz Srbije.
Generalno, proces je dosta jednostavan: kupite unikatni i jednokratni kôd od 12 znakova ovde u Srbiji i platite dinarima uplatnicom ili preko aplikacije vaše banke. Zatim, taj kôd unesete u svoj PlayStation Store i to će vam dodati kupljeni kredit na nalog. Posle u PS Store taj kredit trošite na bilo šta iz ponude. Već sam pisao kako sve to uraditi pa možete pročitati detaljnije OVDE.
Prelazak na kontroler sa tastature i miša
I za kraj da napišem koju reč o navikavanju na kontroler jer verujem da mnoge PC gamer-e to zanima.
Mislio sam da neću moći da se tako lako naviknem na kontroler nakon toliko godina igranja na PC-u. Ipak, kao što su mnogi na netu već napisali, dovoljno je svega 5-7 dana za navikavanje. Posle toga sledi samo usavršavanje.
Ja sam se navikao nakon 7 dana tek toliko da mogu da igram većinu početničkih igara.
Navikao sam se tako što sam prosto igrao igrice. Možda je za apsolutne početnike najbolje da probaju Astro Bot Playroom igru koja dolazi besplatno uz PS5 jer je ta igra baš i kreirana da bi korisnici iskusili DualSense kontroler.
Dečije igre su idealne za učenje kontrolera jer takve igre ne iziskuju kompleksne kombinacije tastera.
Posle toga bih preporučio neke arkadne trke jer je, barem meni, tako bilo najlakše da uvežbam pritiskanje više tastera odjednom.
Nakon toga ćemo videti, ali do sada sam se manje-više uveštio i brže nego što sam mislio.
Ipak, igranje FPS (pucačine) igara je (za mene) još uvek nemoguće na kontroleru. Miš je ubedljivo dosta precizniji i lakši za korišćenje u ovom slučaju. Ne verujem da ću ikada igrati FPS igre na PS-u iz tog razloga. Ali, to nije ni problem jer polako odustajem od FPS igara što zbog lošeg izbora što zbog sve većeg broja toksičnih igarača u Multiplayer-u.
Iskoristio bih priliku da pohvalim DualSense. Dok sam čitao o njemu nisam mogao da verujem da je moguće na dlanu osetiti razliku između trčanja po betonu i travi u igrici – ali moguće je! Igrica Astro Bot (koja je nastala nakon Astro Bot Playroom i nije besplatna) najbolje koristi DualSense pa je preporučujem svima.
Zaključak
Za sada mogu reći da je PS5 bio dobra investicija, kako sam pretpostavio tako se ispostavilo.
Nisam se razočarao ni u jedan aspekt, samo se oduševljavam iz dana u dan kako otkrivam nešto novo.
Često u sebi kažem „čak su i na ovo mislili, a nisu ni morali“ što nikada nisam pomislio dok sam igrao igre na PC-u.
Cela konzola je veoma dobro dizajnirana, sve je napravljeno da ima smisla, da bude intuitivno (navikao sam se već prvog dana), da svaki deo radi u skladu sa ostalim delovima.
I sam interfejs je veoma dobro osmišljen i funkcioniše perfektno. Mogu u nekoliko klikova da uradim šta želim, čak i u toku igranja.
Imam svega nekoliko zamerki za sada, pored one „gimnastike“ sa kupovinom dopuna.
Primera radi, PS kontroler (mada i svaki kontroler generalno) pati od problema zvanog „stick drift“. To je problem koji se pojavi nakon XYZ sati igranja i manifestuje se tako što konzola registruje kao da pomerate analogne tastere dok oni stoje mirno. Dok je kontroler u garanciji to će popraviti, ali kada izađe iz garancije možete za par hiljada dinara u nekom servisu zameniti senzore za magnetne i rešiti problem zauvek. Jeste problem, ali eto postoji trajno rešenje.
I ono što bih još napomenuo jeste to da su aksesoari (kontroleri, slušalice, dock za punjenje, postolja…) veoma skupi po mom mišljenju. Primera radi, postolje da vam konzola stoji vertikalno košta 30 dolara. Naravno, ko ima para za konzolu ima i za to, ali čisto bih napomenuo da znate šta vaš čeka. Inače ti aksesoari nisu neophodni za igranje, možete bez problema koristiti konzolu samo sa sadržajem koji dolazi u kutiji.
Za sada toliko, pišite u komentaru ispod vaša iskustva sa PlayStation-om, pogotovo ako ste prešli sa PC-a – zašto ste prešli.